Posle dužeg vremena rešio sam da posetim Bovansko jezero. Nastavite sa čitanjem
Category Ribolovačke priče
Pivce za živce
Kada upeče zvezda, kako kažu naši stari, i pored vode je velika vrućina. Treba se rashladiti. Nastavite sa čitanjem
Maler na kampovanju
Kampovanje je divna stvar. O tome sam pisao. No, nešto može da pokvari taj užitak, a to je #onokad te potera maler. Nastavite sa čitanjem
Zalazak Sunca na Bovanskom jezeru
Zalazak Sunca je svuda lep. Meni je ovaj najlepši. 🙂
Naravno, ovo je sa pecanja na Bovanskom jezeru.
Riba hoće u čuvarku
Pogledajte kako riba sama pokušava da udje u čuvarku. Ovo je #onokad te baš hoće. 😉 Nastavite sa čitanjem
Svakodnevna poseta jedne rode
Svakodnevna poseta jedne rode na Bovanskom jezeru mi je pričinjavala veliko zadovoljstvo. Pošto na jezeru nema baš puno ribolovaca roda je mogla nesmetano da hvata ribe uz obalu. Nastavite sa čitanjem
Turizam na Bovanskom jezeru
Turizam na Bovanskom jezeru gotovo da je zamro, barem što se gornjeg dela jezera tiče. Odnosno, mislim na početak jezera. Nastavite sa čitanjem
Nevreme na Bovanskom jezeru
Sa Bovanskog jezera odličan je pogled na planinu Rtanj. Taj pogled može poslužiti i kao vremenska prognoza. Nastavite sa čitanjem
Zmija u meredovu
Koliko dugo treba čekati na ulov? Koliko dugo se ne upotrebljava meredov? Nastavite sa čitanjem
Večera na Bovanskom jezeru
Na Bovanskom jezeru riba ne jede. Kada nema ribe i večera je skromna. Nastavite sa čitanjem
Imam želju da mi se digne
Imam želju da mi se digne. Imam želju da ga uzmem u ruke. Toliko dugo ga posmatram i ništa se ne dešava. Nastavite sa čitanjem
Pošalji priču sa kampovanja, iz ribolova
Imate zanimljivu priču sa kampovanja, iz ribolova ?
Bili ste u prirodi, bilo vam je lepo, zanimljivo? Nastavite sa čitanjem
Ribe moje mladosti
Često se vraćamo u prošlost. Razlozi su različiti, zavise od situacije, potrebe. Pogled u prošlost je realnost, a pogled u budućnost je iluzija, bar ja tako mislim. 🙂
E, sada moram to da i dočaram. Često se setim riba moje mladosti. Nastavite sa čitanjem

Vlažni snovi
Neki tužan jesenji dan. Dosada došla pa ne zna da ode. Ne znam sta ću sa sobom. Pokušavam da se izborim, krenem da poradim nešto, ali ne ide , mrzi me , neka sutra.
I banu kod mene drugar, ma prijatelj bas kad treba. Posle pozdrava krenu on kao zapeta puška da priča, a ja zbunjen, radostan ma uzbudjen čak. Nastavite sa čitanjem