Vlažni snovi

Neki tužan jesenji dan. Dosada došla pa ne zna da ode. Ne znam sta ću sa sobom. Pokušavam da se izborim, krenem da poradim nešto, ali ne ide , mrzi me , neka sutra.
I banu kod mene drugar, ma prijatelj bas kad treba. Posle pozdrava krenu on kao zapeta puška da priča, a ja zbunjen, radostan ma uzbudjen čak. Nastavite sa čitanjem